SIPA

„SIPA“ je skraćenica od engleskog naziva „State Investigation And Protection Agency“, što u prevodu znači Državna agencija za istrage i zaštitu.

Usvajanjem Zakona o Agenciji za informacije i zaštitu, 2002. godine utemeljena je Agencija za informacije i zaštitu kao samostalna institucija BiH, odgovorna za prikupljanje i obradu podataka od interesa za provedbu međunarodnih i kaznenih zakona BiH, kao i za zaštitu vrlo važnih ličnosti, diplomatsko-konzularnih predstavništava i objekata institucija Bosne i Hercegovine, te diplomatskih misija. U lipnju 2004. godine usvojen je Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu kojim je Agencija za informacije i zaštitu transformirana u Državnu agenciju za istrage i zaštitu, te je postala policijska agencija koja svoju nadležnost ostvaruje na cijelom teritoriju BiH. Sukladno promjenama u policijskoj strukturi u BiH, usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, od 1.1.2011. godine poslovi i zadatci zaštite ličnosti i objekata iz nadležnosti SIPA-e prešli su u nadležnost Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.

SIPA-om rukovodi ravnatelj, koji ima najviše policijsko zvanje. Ravnatelj ima jednog zamjenika, savjetnike i rukovodioce osnovnih organizacijskih jedinica, koji za svoj rad odgovaraju ravnatelju. Ravnatelja imenuje Vijeće ministara BiH, na prijedlog ministra sigurnosti BiH sa liste predloženih kandidata koju utvrdi Neovisni odbor Parlamentarne skupštine BiH, na mandat od četiri godine, uz mogućnost reimenovanja u drugom narednom mandatu. Ravnatelj je za svoj rad i rad SIPA-e, te za situaciju u oblastima iz nadležnosti SIPA-e, odgovoran ministru sigurnosti BiH i Vijeću ministara BiH.

Sjedište SIPA-e je u Istočnom Sarajevu. Da bi SIPA poslove i zadatke i svoje nadležnosti mogla adekvatno obavljati na cijelom teritoriju BiH, utemeljena su četiri regionalna ureda SIPA-e: Banja Luka, Mostar, Sarajevo i Tuzla.

Trenutno SIPA ima 724 uposlena, od čega je 505 policijskih službenika, 79 državnih službenika i 140 zaposlenika (stanje 22.3.2016. godine).

Građani mogu prijaviti kazneno djelo telefonom, e-mailom ili osobno doći u najbliži ured SIPA-e. Prijavu mogu podnijeti putem anonimne i besplatne telefonske linije „Krimolovci“ i putem elektroničkog obrasca za prijavu kaznenog djela.http://sipa.gov.ba/hr/kontakt

Procedura prijema kandidata provodi se na tri načina:
Procedura prijema policijskih službenika provodi se putem javnog oglašavanja sukladno Zakonu o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12). Na temelju članka 42. navedenog zakona, policijski službenik pristupa policijskom tijelu (Agenciji) u činu policajca, kao prva razina pristupanja za kadete sa najmanje IV. stupnjem školske spreme, i u činu mlađeg inspektora, kao druga razina pristupanja za kadete sa najmanje VI. stupnjem školske spreme.

Procedura prijema državnih službenika (VSS) provodi se javnim oglašavanjem upražnjenih radnih mjesta sukladno Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12), te Pravilniku o postupcima oglašavanja, izbora kandidata, premještaja i postavljenja državnih službenika u slučaju prenosa ili preuzimanja nadležnosti od strane institucija Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 27/08, 56/09, 54/10 i 70/12).

Procedura prijema zaposlenika (SSS i VŠS) provodi se javnim oglašavanjem upražnjenih radnih mjesta sukladno Zakonu o radu u institucijama BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 26/04, 7/05, 48/05, 60/10 i 32/13) i Pravilniku o unutarnjoj organizaciji Državne agencije za istrage i zaštitu broj: 16-09-02-721-31/13 od 06.10.2014. godine

Javni oglasi za policijske službenike, državne službenike i zaposlenike objavljuju se u trima dnevnim novinama koje se distribuiraju na cijelom teritoriju BiH, a za policijske službenike i zaposlenike i na web stranici SIPA-e, dok se javni oglasi za državne službenike objavljuju na web stranici Agencije za državnu službu BiH.

Dakle, radni odnos u SIPA-i može se zasnovati samo prijavom na javne oglase, pod uvjetom da kandidat koji se prijavio na javni oglas ispunjava opće i posebne uvjete navedene u javnom oglasu i da bude uspješan u natječajnoj proceduri.

Procedura prijema kandidata u radni odnos u SIPA-i na pozicije policijskih službenika ostvaruje se putem javnog oglašavanja sukladno Zakonu o policijskim službenicima BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12).

Odredbama navedenog Zakona propisano je da policijski službenik pristupa policijskom tijelu u dvije razine i to:

  1. u činu policajca, kao prva razina pristupanja za kandidate sa najmanje IV. stupnjem školske spreme;

  2. u činu mlađeg inspektora, kao druga razina pristupanja za kandidate sa najmanje VI. stupnjem školske spreme.

Da bi neko postao policijski službenik SIPA-e, odnosno da bi se mogao prijaviti na oglas za policijskog službenika SIPA-e, mora ispunjavati opće uvjete (državljanstvo BiH, životna dob između osamnaest i trideset i pet godina života, najmanje IV. stupanj školske spreme, liječničko uvjerenje kao dokaz o fizičkoj sposobnosti za rad, da protiv njega/nje nije pokrenut kazneni postupak i da nije izrečena pravomoćna kazna zatvora za neko od kaznenih djela).

Svi kandidati koji se prijave na oglas za policijskog službenika moraju proći testiranje koje se sastoji od provjere općeg znanja, te psiho-fizičke spremnosti. Najuspješniji kandidati na oglasu potom moraju proći temeljnu policijsku obuku, nakon čega i zvanično postaju policijski službenici SIPA-e.

Na temelju odluke o potrebi prijema policijskih službenika u radni odnos, koju donosi ravnatelj SIPA-e, oglašava se upražnjeno radno mjesto. Svi javni oglasi za policijske službenike objavljuju se u trima dnevnim novinama koje izlaze na području BiH, te na službenoj internet stranici SIPA-e. U javnim oglasima koje objavljuje SIPA navode se, između ostalog, opći i posebni uvjeti koje treba ispunjavati kandidat, kao i potrebna dokumentacija koju treba priložiti uz prijavu.

Na web stranici SIPA-e postavljena je Odluka o metodu, načinu i sustavu bodovanja testiranja kandidata za polaznike temeljne obuke – kadeta u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, u kojoj možete pronaći potrebne informacije u svezi s testiranjem. http://sipa.gov.ba/assets/files/secondary-legislation/odluka-kadeti-hr.pdf

Poslovi iz nadležnosti SIPA-e su:

1. sprječavanje, otkrivanje i istraga kaznenih djela iz nadležnosti Suda BiH, a posebno: organiziranog kriminala, terorizma, ratnih zločina, trgovine ljudima i drugih kaznenih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te teškog financijskog kriminala;

2. prikupljanje obavještenja i podataka o kaznenim djelima iz točke 1., te praćenje i analiza sigurnosne situacije i pojava koje pogoduju nastanku i razvoju kriminala;

3. pružanje pomoći Sudu i Tužiteljstvu BiH u prikupljanju obavještenja, te izvršavanje naloga Suda i glavnog tužitelja BiH;

4. zaštita svjedoka;

5. provedba međunarodnih sporazuma o policijskoj suradnji i drugih međunarodnih instrumenata u njenoj nadležnosti;

6. kriminalistička ekspertiza;

7. ostali poslovi propisani zakonom i drugim propisom.

U okviru organizacijske strukture SIPA-e postoji Odjel za unutarnju kontrolu koji provodi istrage na temelju predstavki koje se odnose na nezakonito ponašanje i rad uposlenih u SIPA-i. Odjel za unutarnju kontrolu provodi istražne postupke o uporabi sile, uporabi smrtonosne sile, prekoračenja ovlasti i o korupciji u policiji, te, pored ostalog, i temeljne sigurnosne provjere.

Građani su jedni od inicijatora pokretanja internih istraga i u svakom momentu mogu dati primjedbe na rad policijskih službenika SIPA-e ali i drugih sigurnosnih agencija. Prijava se može podnijeti putem e-maila, pošte ili građani mogu osobno doći u najbliži ured SIPA-e.

Zakonom o neovisnim i nadzornim tijelima policijske strukture BiH utemeljen je i Odbor za žalbe građana na rad policijskih službenika u policijskim tijelima u BiH. Odbor za žalbe građana neovisno je tijelo Parlamentarne skupštine BiH, koji djeluje isključivo na profesionalnim temeljima, ne zastupajući, ne štiteći niti podrivajući interese bilo koje političke partije, registrirane organizacije ili udruge, ili bilo kojeg naroda u BiH. Nadležan je za primanje, evidentiranje, procjenjivanje i prosljeđivanje žalbi na postupanje policijskih službenika BiH, kao i njihovo upućivanje nadležnim policijskim tijelima, kontinuirano praćenje u kojoj fazi se nalazi predmet, iniciranje odgovarajućeg postupka protiv podnositelja žalbe u slučaju lažne ili tendenciozne žalbe, vođenje svih odgovarajućih evidencija i baza podataka o žalbama građana protiv policijskih službenika BiH, o rezultatima istrage i drugim faktorima na temelju kojih je pokrenut stegovni ili kazneni postupak, za davanje svih informacija podnositelju žalbe u svezi s njegovom žalbom, informiranje Parlamentarne skupštine BiH o svom radu i dr.

SIPA u roku od tri dana od zaprimanja žalbe na rad policijskih službenika, žalbu dostavlja Odboru za žalbe građana na postupanje, a nakon okončanja internog postupka, u roku od osam dana obavještava Odbor o ishodu internog postupka.

“Osumnjičeni” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila kazneno djelo, ali protiv koje nije potvrđena optužnica.

Osumnjičeni mora imati branitelja već prilikom prvog ispitivanja ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za kazneno djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.

Osumnjičeni, odnosno optuženi, mora imati branitelja odmah nakon što mu je određen pritvor za vrijeme dok pritvor traje.

Branitelj će biti postavljen osumnjičenom, odnosno optuženom, ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog, u interesu pravde.

U slučaju postavljanja branitelja, osumnjičeni, odnosno optuženi, prvo će se pozvati da sam izabere branitelja sa predočene liste. Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi, sam ne izabere branitelja sa predočene liste, branitelja će postaviti sud.

Nakon saznanja o počinjenom kaznenom djelu ili dostavljanja izvješća o postojanju osnova sumnje o počinjenom kaznenom djelu, istragu provode agencije za provedbu zakona (policija) i nadležni tužitelj. Sukladno izmjenama zakona, koje su izvršene 2002. i 2003. godine, prema važećem Kaznenom zakonu BiH i Zakonu o kaznenom postupku BiH, u pravnom sustavu u BiH istragu, umjesto ranije postojećeg instituta istražnog sudije, provodi tužitelj. Dakle, proces kaznene istrage u nadležnosti je tužitelja, koji u suradnji sa policijskim tijelima prikuplja dokaze o počinjenom kaznenom djelu, te vrši sve druge radnje iz svoje nadležnosti.

Izvješće o postojanju osnova sumnje o počinjenom kaznenom djelu tužitelju dostavljaju policijska tijela u BiH. Građani mogu dostavljati informacije za koje smatraju da ukazuju na počinjenje kaznenog djela.

Kada se osoba liši slobode, takozvani policijski pritvor ili točnije zadržavanje, može trajati najviše 24 sata i u tom se roku osoba lišena slobode mora predati nadležnom tužitelju. U slučaju kada je osoba lišena slobode zbog osnova sumnje da je počinila kazneno djelo terorizam, mora se predati tužitelju najkasnije u roku od 72 sata. Kada se osoba lišena slobode preda nadležnom tužitelju, on ima 24 sata da sasluša osumnjičenog i odluči da li će nadležnom sudu uputiti prijedlog za određivanje pritvora. Ukoliko se sudu uputi prijedlog za određivanje pritvora, nadležni sud u roku od 24 sata odlučuje o prijedlogu za pritvor.

Osumnjičena osoba prilikom ispitivanja od strane tužitelja ili ovlaštene službene osobe ima pravo zatražiti prisustvo odvjetnika. Također, osumnjičena osoba može odbiti odgovarati na pitanja ili se u potpunosti braniti šutnjom.

Zahtjev za pretragu i izuzimanje predmeta ili dokumentacije podonosi tužitelj kada ocijeni da je to nužno radi prikupljanja određenih dokaza u istražnom postupku koji se vodi, a do kojih se ne može doći na drugi način. Tužitelj zahtjev dostavlja nadležnom sudu koji zahtjev razmatra i ukoliko je opravdan, sud donosi nalog za pretragu prostorija i izuzimanje predmeta ili dokumentacije. Realizaciju ovih naloga vrši ovlaštena policijska agencija, a izuzeti predmeti dostavljaju se sudu koji ih onda ustupa nadležnom tužitelju.

Posebne istražne radnje primjenjuju se kada tužitelj ocijeni da se do određenih dokaza ne može doći na drugi način, ili da bi istražne radnje mogle biti povezane sa nesrazmjernim teškoćama. U posebne istražne radnje spadaju: nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sustavima, nadzor i tehničko snimanje prostorija, tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u svezi s njima, korištenje prikrivenih istražitelja i korištenje informatora, simulirani i kontrolirani otkup predmeta ili simulirano davanje potkupnine, nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog djela. Posebne istražne radnje određuje nalogom sudija za prethodni postupak na zahtjev tužitelja. Na temelju naloga posebne istražne radnje mogu trajati najduže 30 dana, a na posebno obrazložen zahtjev mogu se odrediti na dodatnih 30 dana. Posebne istražne radnje mogu ukupno trajati najduže šest mjeseci.

Posebne istražne radnje mogu se odrediti za kaznena djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine, protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, terorizma, i kaznena djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili duža kazna.

Pretraga stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog, i drugih osoba, kao i njihovih pokretnih stvari izvan stana, može se vršiti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalazi počinitelj, suučesnik, tragovi kaznenog djela ili predmeti važni za postupak.

Pretraga pokretnih stvari obuhvata i pretragu kompjuterskih sustava, uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektroničkih podataka, kao i mobilnih telefonskih aparata. Osobe koje koriste ove uređaje dužne su omogućiti pristup, predati medij na kojem su pohranjeni podatci, te dati potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. Osoba koja odbije njihovu predaju može se kazniti sukladno zakonu.

Osoba se može pretraživati kad je vjerojatno da je počinila kazneno djelo ili da će se pretragom pronaći predmeti ili tragovi važni za kazneni postupak. Pretraga osobe po pravilu obavlja osoba istog spola.

Ovlaštena službena osoba može ući u stan i druge prostorije bez naloga i bez svjedoka i, po potrebi, izvršiti pretragu ako stanar tog stana to želi, ako neko zove u pomoć, ako je potrebno uhvatiti počinioca kaznenog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine, ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda mora pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. Ovlaštena službena osoba može pretražiti osobu bez naloga za pretragu i bez prisutnosti svjedoka:

− prilikom izvršenja naloga o dovođenju;

− prilikom lišenja slobode;

− ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje;

− ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koje treba od nje oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Kada god postoji zakonit razlog, policijski službenik može pozvati osobu da dođe u službene prostorije policijskog tijela radi razgovora. Razgovori se obavljaju u vremenu između 06,00 sati i 21,00 sata i ne mogu trajati duže od šest sati.

Poziv na razgovor mora sadržati ime i prezime osobe koje se poziva, naziv odjela policijskog tijela koji upućuje poziv na razgovor, kao i mjesto, datum, vrijeme i razlog pozivanja, te upozorenje da će osoba koje se poziva biti prisilno dovedena ukoliko se na odgovarajući način ne odazove pozivu.

U izuzetnim slučajevima, policijski službenik ovlašten je osobu pozvati usmeno ili odgovarajućim telekomunikacijskim sredstvom, pri čemu joj je dužan saopštiti razlog pozivanja i upozoriti je na mogućnost da bude prisilno dovedena.

Ovlaštena službena osoba ima pravo da osobe zatečene na mjestu počinjenja kaznenog djela zadrži radi prikupljanja izjava ako te osobe mogu dati obavještenja važna za kazneni postupak, te je dužna o tome obavijestiti tužitelja. Zadržavanje tih osoba na mjestu počinjenja kaznenog djela ne može trajati duže od šest sati.

Policijski službenik može uporabiti silu samo kada je to prijeko potrebno i isključivo u mjeri potrebnoj radi ostvarenja zakonitog cilja.

Ukoliko nije drugačije određeno zakonom, sredstva prisile, kao što su fizička sila, uključujući borilačke vještine, palicu, sredstva za vezivanje, uređaj za prisilno zaustavljanje osoba i vozila, kemijska sredstva, vatreno oružje, vodene topove, specijalna vozila, službene pse, specijalne vrste oružja i eksplozivne naprave, mogu se upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje napada, svladavanje otpora te sprječavanje bijega.

Prije uporabe bilo kojeg sredstva prisile, policijski službenik dat će upozorenje, osim ako bi to moglo ugroziti sigurnost policijskog službenika ili druge osobe ili bi bilo očigledno neprimjereno ili besmisleno u datim okolnostima.

Fizička sila i palica ne koriste se prema djeci, starijim osobama, onesposobljenim osobama, uključujući osobe koje su ozbiljno bolesne, kao ni prema ženama koje su očigledno trudne, osim ako te osobe izravno ugrožavaju život policijskog službenika ili drugih osoba.

Vatreno i specijalno oružje ne može se koristiti samo da bi se spriječio bijeg osobe, osim ukoliko je to jedini način obrane od izravnog napada ili opasnosti, ili u slučaju bijega osobe lišene slobode ili osuđene osobe iz ustanove za izvršavanje sankcija.

Eksplozivne naprave ne mogu se koristiti radi sprječavanja bijega osobe.

Policijski službenik može uporabiti vatreno oružje ako su uporabljena sredstva prisile bila neefikasna, ili ako uporaba drugih sredstava prisile ne garantira uspjeh.

Policijski službenik može uporabiti vatreno oružje ako nema drugog načina da:

− zaštiti sebe ili druge od izravne smrtne opasnosti ili ozbiljne ozljede;

− spriječi počinjenje kaznenog djela koje predstavlja ozbiljnu prijetnju životu ili integritetu, liši slobode osobu koja predstavlja takvu opasnost i opire se policijskim tijelima.

Policijski službenik dat će dovoljno vremena da se postupi po njegovom upozorenju, osim ako bi time nastao rizik za njega samoga ili rizik nanošenja teških ili smrtonosnih povreda drugim osobama, a okolnosti nalažu potrebu za trenutnom akcijom. Upozorenje se neće uputiti ako bi to ugrozilo izvršenje policijskog zadatka.

Policijski službenik neće ispaljivati hitce upozorenja.

U SIPA-i postoji Odjel za zaštitu svjedoka, koji je jedini specijalizirani odjel u BiH koji zaštićenim svjedocima pruža odgovarajuće vidove zaštite i potpore. Od 2004. godine, kada je postao operativan pa do danas, Odjel za zaštitu svjedoka pružio je neki oblik zaštite za više od 1000 svjedoka koji su svjedočili na Sudu BiH i entitetskim sudovima. Životi svjedoka koji su bili pod zaštitom ovog odjela, kao i životi njihovih obitelji, nikada nisu bili dovedeni u opasnost. Svi službenici Odjela prošli su posebne specijalističke obuke, kako bi mogli stručno i profesionalno obavljati ovaj posao.

Odjel za zaštitu svjedoka pruža potporu i zaštitu svjedocima sukladno relevantnim propisima, s ciljem da se osigura efikasna zaštita svjedoka prije, tijekom i nakon kaznenog postupka. Također, Odjel donosi odluke i provodi mjere prema svjedocima iz programa zaštite svjedoka, kao i sa stranim svjedocima u BiH sukladno sporazumu ili aranžmanu sklopljenom između BiH i strane države u svezi sa zaštitom svjedoka.

Status „zaštićenog svjedoka“ može odobriti samo Sud BiH i to na prijedlog tužitelja, po službenoj dužnosti, na prijedlog osumnjičenog, optuženog ili njegovog branitelja. Prijedlog kojeg podnosi neko od navedenih mora sadržati podatke koji utvrđuju identitet svjedoka i postupak u kojem će svjedok dati izjavu, te činjenice koje ukazuju da je osobna sigurnost svjedoka ili njegove obitelji ugrožena zbog njegovog sudjelovanja u postupku i okolnosti o kojima svjedok treba biti ispitan.

Program zaštite svjedoka osmišljen је tako da u potpunosti osigura efikasnu zaštitu svjedoka tijekom i nakon kaznenog postupka, kako bi mu se omogućilo slobodno i otvoreno svjedočenje u kaznenom postupku pred Sudom BiH. Nakon okončanja kaznenog postupka ili nakon što svjedok da svoju izjavu, ne znači da se potreba za njegovom zaštitom tog momenta i završava. Zaštita svjedoka se i dalje nastavlja, a o obliku zaštite i mjestu zaštite odlučuje Odjel za zaštitu svjedoka.

Obveze svjedoka prema Odjelu za zaštitu svjedoka i obratno definiraju se nakon što se donese odluka da svjedok može ući u program zaštite i da je podoban za pokretanje programa zaštite. Sve obveze definiraju se posebnim i obvezujućim ugovorom.

Da bi svjedok bio izmješten iz BiH, kao polazni element uzima se stupanj ugroženosti svjedoka, odnosno u kojem obimu i na koji način je ugrožena njegova osobna i imovinska sigurnost, a što posebno i temeljito razmatra Odjel za zaštitu svjedoka. U ovom slučaju primjenjuje se Zakon o programu zaštite svjedoka u BiH.

Zakon dozvoljava izmjenu glasa, slike, davanje pseudonima svjedoku ili svjedočenje putem videolinka. Koja mjera će se primijeniti odlučuje Sud BiH.

U program zaštite svjedoka ulazi osoba kojoj je dodijeljen status zaštićenog svjedoka. Osim osobe kojoj je dodijeljen status zaštićenog svjedoka, u program zaštite može ući i njena obitelj ili njoj bliska osoba, odnosno osoba ili osobe koje svjedok odabere. Svaku od tih osoba Odjel za zaštitu svjedoka provjerava, a konačnu odluku o uključenju u program zaštite donosi Povjerenstvo za primjenu programa zaštite.

Stupanj tajnosti zaštite svjedoka na jako je visokoj razini. Odjel za zaštitu svjedoka djeluje sukladno Zakonu o zaštiti tajnih podataka i drugim zakonskim i podzakonskim aktima. Članak 240. KZ BiH „Otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka“ odnosi se na sve druge osobe koje bi na bilo koji način mogle otkriti identitet zaštićenog svjedoka ili neku drugu pojedinost u svezi s njim. Zapisnik sa saslušanja svjedoka ili drugi spisi nakon okončanja kaznenog postupka arhiviraju se i na odgovarajući način čuvaju do 30 godina.

Potrebno je da se konsultirate sa svojim braniteljem, tužiteljem ili da podnesete zahtjev Sudu BiH koji daje svoju konačnu ocjenu. Na Vas se može primijeniti Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka.

Da, razlika postoji. Svjedok pod prijetnjom je onaj svjedok čija je osobna sigurnost ili sigurnost njegove obitelji dovedena u opasnost zbog njegovog sudjelovanja u postupku, kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji koje su u svezi s njegovim svjedočenjem ili svjedok koji smatra da postoji bojazan da bi takva opasnost vjerojatno proistekla kao posljedica njegovog svjedočenja. Ugroženi svjedok je onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatiziran okolnostima pod kojima je izvršeno kazneno djelo ili koji pati od ozbiljnih fizičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim, odnosno dijete ili malodobnik.

Jedinica za specijalnu potporu pruža neophodnu pomoć ostalim organizacijskim jedinicama Agencije, osiguravajući dodatnu policijsku taktiku, opremu i ljudstvo kada su potrebne pojačane mjere sigurnosti. Jedinica obavlja najzahtjevnije i najsloženije taktičke i operativno-tehničke policijske radnje, primjenjujući policijske ovlasti u visokorizičnim situacijama kada su neophodne posebne vještine, obučenost i oprema. Obavlja i druge poslove sukladno zakonu. Navedene aktivnosti izvršava na osnovu odobrenja ravnatelja.